Pobjeda u prvom krugu
Dramatičan uvod
Od prošlog bloga (danas mi se čini smiješan, nekako light) dogodio se život, kako samo on to zna. Dramatično.
Svega je tu bilo, na primjer, emailom priopćena dijagnoza, ona koja mijenja život moje “soul sister” iz temelja. Do tog emaila mogle smo se skloniti u utješnu zavjetrinu negiranja i racionalizacije, iza statistike, vjerojatnosti, pa čak i vlastitog neznanja. Ovako, crno na bijelo, svako negiranje činilo se smiješno.
Zatim strategija: kako ćemo pobijediti u toj borbi protiv malignih? Dogovor: sportski. Izaći ćemo na teren i dati sve od sebe, pa tko pobjedi. Ta je borba neravnopravna, znamo, ali ne damo se. Najviše koristimo humor, zdravu hranu, optimizam, razgovor, zagrljaje. Oni koriste iscrpljivanje, gubitak kose i prednost domaćeg terena.
Bilo je tu i očaja. Onog, crnog, dubokog u kombinaciji sa strahom od smrti. Ništa nije tako dobro protiv toga kao vjera da će sutra biti novi dan i da će biti bolje. Uz dozu prepuštanja i ozdravljujućeg plača.
Zatim, cijelo-noćno googlanje. Ajme. Pred jutro pomisliš da nešto znaš. Na kraju shvatiš da je znanje krhko i da nema odgovora na pitanja koja postavljaš. Pa sumnjaš i u pitanja.
Našla se tu i ljubav. Pardon, Ljubav. U čekaonici dnevne bolnice ima toliko Ljubavi da sam nekoliko puta zaplakala od ganuća gledajući nježnost i brigu koju smo jedni drugima kadri dati. U prijateljima koji su s nama cijeli život ima toliko Ljubavi da imaš osjećaj da si nepobjediv.
Utakmica još traje. Rezultat na semaforu je u našu korist. Pobjeđujemo u prvom krugu.
Učenje iz ove utakmice
Meni je najteže biti istovremeno optimistična i realistična. Usponi i padovi su svaki put drugačiji, moraš učiti brzo, dočekati se na noge. Kao drvo, kad prestane olujni vjetar, vratiti se u svoju ravnotežu.
Znaš li da postoji top lista stvari za kojima ljudi najviše žale kad napuštaju ovaj svijet? (The Top 5 Regrets of the Dying, Bonnie Ware (2011)) Uzmi je kao putokaz i uredi život tako da ih preveniraš.
- Na vrhu top liste je: Volio/voljela bih da sam imao/la hrabrosti živjeti život u skladu s vlastitom istinom, a ne život koji su drugi očekivali od mene.
- Na drugom mjestu: Željela/želio bih da nisam tako puno i teško radila/radio.
- Na trećem mjestu: Volio/voljela bih da sam imao/la hrabrosti izraziti svoje osjećaje.
- Četvrto mjesto zauzima: Voljela/volio bih da sam ostala/ostao u kontaktu s prijateljima.
- Na petom mjestu: Volio/voljela bih da sam sebi dopustio da budem sretnija/sretniji.
No regrets! Ima li nešto za čime žališ?
“Ja živim u kruzima koji se šire” (R. M. Rilke)
Ovaj stih često mi dolazi u misli. Iznenada, bez najave, dođe tako i onda danima razmišljam o poruci koju nosi, pa nestane. Neki pjesnici i neke pjesme postanu sastavni dio mog života, bez namjere. Savršeno odgovara ovom trenutku, jer govori da ima šanse u sljedećem krugu živjeti ispunjenije, bliže sebi.
Uživaj u svakoj riječi, polako i svečano:
„Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatiti žudim.
Ja možda i neću polučiti zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.“
Preveo: Dobriša Cesarić
Dobriša Cesarić, Poezija, Rainer Maria Rilke