Hladno je, pogotovo na noge. Usmjeravam pažnju na  prste u čizmicama. Grijem ih u mislima. Dobro da sam se barem koliko toliko toplo obukla. Napredujemo polako, u koloni. Ne mogu sagledati ni izbrojati ljude.

U meni urla strašna neman besmisla, pritišće tupa bol u prsima. Nemam više ni suza, samo nemoć i bol. Kao rijeka polako milimo po groblju.

Teško je reći što mu je više išlo od ruke da te nasmije ili da ti pomogne. I to baš onako kako u trenutku treba, ništa pompozno, a tako vrijedno. Najčešće bi se sretali na obiteljskim okupljanjima. Na vjenčanjima i sprovodima nas je nekako išla karta. On je bio jedan od onih ljudi s kojim se moglo tako lijepo šutjeti.

Već mi nedostaje…

Prelazim pogledom po licima uokolo. U svakom tuga caruje na stotinu načina, neka tiha, neka glasna, neka jeca i samuje, druga utjehu u dodiru traži, pogledom miluje, maramicu dodaje, tupo zuri i jedva se miče, tuga tješi, podijeljena smiruje. 

Stali smo. Pomislim, stigli smo. Nećeš ti odredišta – grobno mjesto! Ipak me to utješi na čas, blizu je kraj. Zima mi je. Ne volim sprovode. Idem samo kad ne mogu da ne idem. Ne idem jer moram - da ne bi bilo zabune - prestara sam za to. Već dugo na sprovode idem kad želim. Kad se želim oprostiti. Kad želim zagrliti i reći da se na mene može osloniti.

Dotakne me topla ruka, sretnu nam se pogledi. Njene me oči povedu prema obzoru. Sunce se probija kroz oblake. Obasjalo gornji dio krošanja uokolo. Lijep je to prizor. Nemoj propustiti kolateralnu ljepotu ovog trenutku, prisjetim se odjednom rečenice iz nekog filma. Kolateralna ljepota ovog trenutka? Malo mi je sunce u krošnjama drveća nasuprot iznenadne smrti, malo mi je to ljudi nasuprot smrti oca i muža u ranim četrdesetima. Pogledam u nju. Žena pored mene je izgubila sina i muža, a sad pogledom tješi mene. Živi život za druge i kroz druge, za svoju djecu i unučiće…eto spoznaje i kolateralne ljepote ovog trenutka.

U racionalnom umu kopam po drugom valu pozitivne psihologije….pozitivna transformacija na temelju neugodnih emocija…tuga i patnja mogu biti platforma za pozitivnu transformaciju…. te mi misli izmame smiješak, naći ću i u ovoj tuzi pouku ili priliku da pomognem, ali ne sada, ne danas.

Za sad samo tugujem i nek' me prožme, nek' ju spoznam i upoznam. Neka me pouči što mi je važno i što cijenim. 

Snage koje nam pomažu:

Spiritualnost (vjerovanje, svrha, religioznost)– znati da smo dio veće slike, vjerovati u višu svrhu i smisao i oblikovati svoje postupke u ovisnosti o tom vjerovanju,

Nada (optimizam, usmjerenost na budućnost) – očekivati najbolje od budućnosti i činiti što je potrebno da se to ostvari, vjerovati da je poželjna budućnost moguća,

Uvažavanje ljepote i izvrsnosti (zadivljen, znatiželjan, uvažavanje) – primijetiti i uvažiti ljepotu, izvrsnost i vještu izvedbu u različitim domenama života, od prirode do umjetnosti, matematike i znanosti do svakodnevnice.