Zašto se u ovo doba godine osjećamo tako umorno i demotivirano? Početak godine je daleko, godišnji odmor isto tako – ne čini se blizu. A jesmo li nešto postigli, vidimo li rezultate? Možda smo na sredini tunela? Izdržimo još malo, počet ćemo jasnije vidjeti rezultate, a to će nam donijeti i više zadovoljstva.

Potreba za postignućem je jedna od stečenih psiholoških potreba. Može se opisati kao želja da se ostvari određeni standard izvrsnosti ili jednostavnije rečeno kao želja da doživimo uspjeh. Redovit doživljaj postignuća nam je važan za osobnu dobrobit. On je dio PERMA modela osobne dobrobiti, kao zadnji sastojak u ovom akronimu i receptu za životno zadovoljstvo (A – Achievement). U skladu s tim modelom, važno je da se angažiramo u aktivnostima koje nam donose osjećaj postignuća. To mogu biti određeni zadaci na poslu, ali i naši hobiji ili stjecanje novih vještina – poput upisivanja tečaja plesa. Osjećaj postignuća doživljavamo svaki puta kada ostvarimo svoj cilj, a dodatne tehnike za motivaciju pri svladavanju novih ciljeva proučite u našem blogu o jačanju razvojnog mentaliteta. 

Budimo mudri u odabiru zadataka, teške ili dugoročne ciljeve razlomimo na kraće i bliže. Izbjegavajmo preteške zadatke (ili ih učinimo bližim, podijelimo ih na dijelove), a u prelagane zadatke dodajmo izazova. Na primjer, kada bi nas netko tražio da se utrkujemo s malim djetetom, ne bismo osjećali posebno motivirani uložiti trud i angažirati se, kao i kada bi nas netko tražio da se utrkujemo sa Usainom Boltom. Potreba za postignućem se najbolje ispunjava kada se angažiramo u umjereno teškim zadacima ili tek nešto težim zadacima. Razlog tome dijelom može biti što izbjegavamo doživjeti neuspjeh odabirom preteškog zadatka ili pak što prelagani zadatci ne govore ništa posebno o našim sposobnostima niti donose osjećaj zadovoljstva. Ljude s izraženijom potrebom za postignućem može motivirati kada suočavanje sa zadatkom vide i kao priliku za procjenu i iskušavanje vlastitih sposobnosti.

Ova saznanja nam mogu biti korisna pri postavljanju osobnih ili timskih ciljeva. Ako nam je postavljen prelagan ili pretežak cilj, vjerojatno nećemo osjećati motivaciju za angažman. S druge strane, ako si zadajemo umjereno teške ili malo teže ciljeve, oni bi nam mogli postati motivirajući. Odabirom umjereno teških ciljeva, povećavaju se šanse da zadovoljimo potrebu za postignućem.

Možete promisliti o svojim ciljevima. Koji su to Vaši ciljevi i nalaze li se ispod ili iznad optimalne razine? Možete raspisati i novije verzije tih ciljeva, a u nastavku se nalazi tablica koja Vam u tome može pomoći. Pri odabiru primjerene težine cilja, možete se voditi i svojim osjećajem u vezi njegovog ispunjenja.

Može Vam se činiti da Vas razbijanje cilja u manje ciljeve udaljava od uspjeha, no mali koraci su ključni da bismo napravili velike pomake, kao što Lao Tse kaže „Putovanje od tisuću milja, počinje prvim korakom.“

Ako Vas zanima više o ovoj temi, možete nam se javiti na pravaformula@pravaformula.hr (https://www.pravaformula.hr/kontakt/).

 

Izvori

Beck, R. (2003). Motivacija: teorija i načela. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Reeve, J. (2010). Razumijevanje motivacije i emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.